2025. bila je najgora godina za slobodu interneta

Koalicija koja prati gašenja interneta objavila je nalaze koji ocrtavaju zabrinjavajuću sliku globalne povezanosti: 2025. bila je rekordno najgora godina za slobodu interneta. Koalicija #KeepItOn dokumentirala je 313 gašenja diljem svijeta, pri čemu se pojavljuje posebno uznemirujući trend: vlade više ne prekidaju internet samo na široj razini. Sada ciljaju na specifične alate koje ljudi koriste kako bi zaobišli ta ograničenja.

VPN usluge, Telegram i Signal bili su među primarnim metama. U izvještaju se navodi da zemlje poput Venezuele i Bjelorusije namjerno blokiraju te alate kao dio koordiniranih napora za suzbijanje neslaganja i kontrolu protoka informacija.

Kako gašenje interneta zaista izgleda

Pojam „gašenje interneta" može zvučati apstraktno, no stvarnost je konkretna i poremećujuća. Gašenja se kreću od potpunih nacionalnih ispada do kirurški preciznog blokiranja određenih platformi ili usluga. Potonje je sve češće i, na neki način, podmuklijce.

Kada vlada blokira određenu aplikaciju poput Signala ili Telegrama, ne prekida samo kanal komunikacije. Cilja na sloj privatnosti koji ti alati pružaju. Aplikacije za šifrirane poruke koriste novinari, aktivisti, oporbene skupine i obični građani koji imaju razloga vjerovati da se njihove komunikacije nadziru. Njihovo blokiranje izravni je udar na privatnu komunikaciju kao takvu.

VPN usluge prolaze kroz isti tretman. Budući da VPN-ovi mogu usmjeravati promet kroz poslužitelje u drugim zemljama, povijesno su korisnicima omogućavali pristup blokiranom sadržaju. Vlade svjesne toga uložile su u tehnologiju za otkrivanje i blokiranje VPN prometa, ponekad s priličnim uspjehom. Izvještaj #KeepItOn jasno pokazuje da se ta igra mačke i miša zaoštrava te da države postaju sve sofisticiranije u svojim sposobnostima blokiranja.

Zašto vlade ciljaju upravo na te alate

Obrazac ciljanja na VPN-ove i šifrirane aplikacije otkriva nešto važno o tome čega se vlade boje. Široka gašenja grubi su instrumenti koji remete gospodarske aktivnosti, iritiraju poslovnu zajednicu i privlače međunarodnu pozornost. Ciljano blokiranje alata za privatnost preciznije je: smanjuje sposobnost disidenata i novinara da se organiziraju i komuniciraju, dok ostavlja dovoljno interneta funkcionalnim kako bi se izbjegla opća reakcija javnosti.

Venezuela i Bjelorusija nisu izolirani slučajevi. Izvještaj dokumentira ovakav pristup u više regija i političkih konteksta. Ono što im je zajedničko jest spoznaja da kontrola protoka informacija u trenutcima političkih napetosti, izbora ili građanskih nemira zahtijeva narušavanje alata koji omogućuju privatnu, cenzuri otpornu komunikaciju.

To također objašnjava zašto je blokiranje VPN-ova postalo prioritet uz ograničenja aplikacija za razmjenu poruka. Dvije tehnologije služe srodnim svrhama: jedna štiti sadržaj komunikacije, a druga može zaštititi pristup platformama na kojima se ta komunikacija odvija. Zajedno predstavljaju značajnu prepreku državnom nadzoru i cenzuri, što je upravo razlog zašto su mete napada.

Što to znači za vas

Većini čitatelja u zemljama s otvorenim pristupom internetu, 313 gašenja možda se čini dalekima. No infrastrukturu i političku logiku iza tih ograničenja vrijedi razumjeti, iz nekoliko razloga.

Prvo, sloboda interneta nije statična. Zemlje koje trenutno dopuštaju relativno otvoren pristup su, u raznim slučajevima, provodile privremena ograničenja za vrijeme izbora ili građanskih nemira. Alati i opravdanja koja se koriste u Bjelorusiji ili Venezueli dostupni su svakoj vladi koja ih je voljna primijeniti.

Drugo, ciljanje na VPN-ove i šifrirane poruke predstavlja širi izazov konceptu privatnosti. Kada države ulažu u blokiranje alata za privatnost, donose političku izjavu o tome tko bi trebao imati pristup privatnoj komunikaciji. Ta rasprava utječe na norme globalno, ne samo u zemljama u kojima dolazi do gašenja.

Treće, za svakoga tko ima osobne, profesionalne ili novinarske veze s pogođenim regijama, razumijevanje trenutnog stanja pristupa od praktične je važnosti. Komunikacija s kontaktima u zemljama koje doživljavaju gašenja može biti nepouzdana ili nadzirana, a kanali koji su ranije funkcionirali možda više ne rade.

Vrijedi također napomenuti što izvještaj implicira o ograničenjima tehničkih rješenja. VPN-ovi i šifrirane aplikacije dokumentirani su kao mete upravo zato što donekle funkcioniraju, ali i zato što mogu biti blokirani. Nijedan pojedinačni alat ne nudi zajamčenu zaštitu od odlučnog državnog aktera sa sofisticiranom infrastrukturom za blokiranje.

Ključne poruke

  • Koalicija #KeepItOn dokumentirala je 313 gašenja interneta u 2025., što je najveći zabilježeni broj.
  • Vlade, uključujući Venezuelu i Bjelorusiju, posebno ciljaju na VPN usluge i šifrirane aplikacije za razmjenu poruka poput Telegrama i Signala.
  • Ciljano blokiranje alata za privatnost sve se više preferira nad širim gašenjima jer je preciznije i izaziva manje ekonomskih poremećaja.
  • VPN-ove i šifrirane poruke mogu otkriti i blokirati državni akteri, i to se događa. Oni smanjuju rizik, ali ga ne eliminiraju.
  • Uvjeti slobode interneta mogu se brzo promijeniti. Praćenje stanja pristupa u regijama relevantnim za vaš posao ili osobne veze praktičan je korak.
  • Podržavanje organizacija koje dokumentiraju i zagovaraju protiv gašenja interneta, poput #KeepItOn, doprinosi širem javnom zapisu o tim ograničenjima.

Naoružavanje interneta opisano u ovom izvještaju nije daleki tehnički problem. Odražava namjerne političke odluke o tome tko smije komunicirati, s kime i pod kojim uvjetima. Razumijevanje opsega i metoda tih gašenja polazna je točka za ozbiljno suočavanje s onim što sloboda interneta zaista zahtijeva.