Umjetna inteligencija uglavnom se spominjala kao oružje napadača, alat koji pomaže hakerima da djeluju brže i prošire svoje operacije. No sve veći broj istraživanja sugerira da bi AI jednako lako mogao preokrenuti ravnotežu u drugom smjeru. Ako AI pomogne braniteljima da pronađu i zakrpe softverske greške brže nego što ih napadači mogu iskoristiti, zaliha upotrebljivih ranjivosti nultog dana mogla bi se smanjiti, a to bi imalo izravne posljedice na vladine hakeraške alate koji ovise o tim greškama.
Zašto su ranjivosti nultog dana važne za vladine hakeraške alate
Ranjivost nultog dana je softverska greška koju proizvođač još ne poznaje, što znači da ne postoji zakrpa koja bi je popravila. To čini ranjivosti nultog dana iznimno vrijednima, ne samo za kriminalne hakere već i za vladine agencije koje ih koriste za nadzor, prikupljanje obavještajnih podataka i policijske istrage. Cijela tržišta postoje oko otkrivanja, kupnje i gomilanja tih grešaka, a vladini hakeraški alati često se oslanjaju na stalnu opskrbu neotkrivenim ranjivostima kako bi ostali učinkoviti.
Logika je jednostavna: što je teže pronaći funkcionalnu ranjivost nultog dana, to je teže bilo kojem akteru, vladinom ili drugom, izgraditi pouzdane hakeraške alate oko nje. Ako AI sustavi postanu znatno bolji u skeniranju koda, uočavanju obrazaca koji ukazuju na ranjivost i označavanju problema prije nego što budu objavljeni, zaliha iskoristivih grešaka mogla bi presušiti brže nego što se stvaraju nove. To je temeljna ideja iza izvještavanja o tome da bi AI mogao otežati korištenje vladinih hakeraških alata u budućnosti.
Branitelji dobivaju novu prednost
Povijesno gledano, napad je imao prednost u kibernetičkoj sigurnosti. Pronalaženje jedne greške u golemom kodu zahtijeva puno vremena i specijalizirane vještine, a branitelji moraju zaštititi svaku moguću ulaznu točku dok napadači trebaju pronaći samo jednu. AI alati koji mogu automatski skenirati izvorni kod, simulirati putanje napada i identificirati slabosti u velikom opsegu mogli bi početi izjednačavati tu asimetriju. Ako lov na greške uz pomoć AI-ja postane standardna praksa unutar softverskih tvrtki, ranjivosti bi mogle biti otkrivene i zakrpljene tijekom razvoja umjesto da ih kasnije otkriju vanjski istraživači ili obavještajne agencije.
Ta promjena bila bi važna i izvan korporativnih sigurnosnih timova. Vladine agencije koje razvijaju ili kupuju hakeraške alate za zakoniti nadzor i istrage općenito su računale na zdravu zalihu neotkrivenih ranjivosti koje mogu iskorištavati. Ako se ta zaliha smanji jer AI brže zatvara praznine, agencije bi mogle otkriti da njihovi postojeći alati s vremenom gube učinkovitost, što bi zahtijevalo nova ulaganja, nove tehnike ili potpuno drugačije pristupe digitalnim istragama.
Nova pitanja o vladinim hakeraškim ovlastima
Smanjeno tržište ranjivosti nultog dana ne utječe samo na tehničke sposobnosti obavještajnih agencija, već postavlja i politička pitanja s kojima se regulatori, sudovi i zagovornici privatnosti već godinama bore. Vlade su dugo bile izložene kritikama zbog načina na koji nabavljaju, koriste i ponekad gomilaju ranjivosti umjesto da ih otkriju proizvođačima radi zakrpljivanja. Ako AI oteža dolazak do ranjivosti nultog dana, rasprava o tome treba li se od agencija zahtijevati da otkriju greške koje pronađu, umjesto da ih čuvaju za ofenzivnu upotrebu, postaje još oštrija.
To se također povezuje sa širim obrascem u kojem AI sustavi nadmašuju pravila koja bi ih trebala regulirati. Baš kao što su čuvari privatnosti upozorili da rupe u AI zaključivanju već nadmašuju državne zakone, uspon istraživanja ranjivosti uz pomoć AI-ja pokazuje koliko brzo se tehnički krajolik može promijeniti ispod političkih okvira koji nisu dizajnirani s AI-jem na umu. Zakonodavci i nadzorna tijela možda će morati ponovno razmotriti kako se vladine hakeraške ovlasti odobravaju i pregledavaju ako temeljne tehničke pretpostavke, naime da će ranjivosti nultog dana ostati brojne, više ne vrijede.
Što to znači za vas
Za obične korisnike, svijet s manje upotrebljivih ranjivosti nultog dana općenito je dobra vijest. Ranjivosti koje se otkriju i zakrpe prije nego što budu iskorištene znače manje prilika i za kriminalne hakere i za vladine alate da kompromitiraju vaše uređaje, aplikacije i račune bez vašeg znanja. To također znači da bi softver na koji se svakodnevno oslanjate, od preglednika do aplikacija za razmjenu poruka, mogao postati sigurniji po defaultu jer testiranje uz pomoć AI-ja postaje normalan dio načina na koji tvrtke razvijaju proizvode.
Točnije, ova promjena će potrajati i neće eliminirati poticaj vladama ili kriminalcima da traže nove načine pristupa sustavima. Alati se mogu promijeniti, ali temeljni cilj dobivanja neovlaštenog pristupa uređajima i podacima ostaje isti.
Ključni zaključci
- Lov na greške uz pomoć AI-ja mogao bi učiniti ranjivosti nultog dana rjeđima, što bi izravno utjecalo na vladine hakeraške alate izgrađene oko njih.
- Smanjena zaliha neotkrivenih ranjivosti mogla bi potaknuti agencije na nove metode ili obnovljenu raspravu o politici otkrivanja ranjivosti.
- Redovito ažurirajte svoj softver i operativne sustave jer zakrpe ostaju najpouzdanija obrana protiv poznatih i novih ranjivosti.
- Budite informirani o tome kako AI preoblikuje i ofenzivnu i defenzivnu kibernetičku sigurnost jer ista tehnologija koja ubrzava napade može u konačnici ojačati obranu koja štiti vašu privatnost.
