Ključna presuda suda EU-a donosi jasnoću o korištenju VPN-a

Presuda Suda Europske unije (CJEU) razriješila je pitanje koje se godinama nadvijalo nad VPN industrijom: čini li korištenje VPN-a za zaobilaženje geografski blokiranog sadržaja vas, ili pružatelja VPN usluge, odgovornima za kršenje autorskih prava? Slučaj, poznat kao Anne Frank Fonds protiv Anne Frank Stichting, bio je usredotočen na spor o tome kako nositelji autorskih prava mogu ograničiti pristup zaštićenim djelima u različitim državama članicama EU-a i što se događa kada korisnici zaobiđu ta ograničenja putem VPN-a.

Odgovor suda potvrđuje nešto što zagovornici privatnosti već dugo tvrde: VPN-ovi su legitimna, zakonita tehnologija, a činjenica da se mogu koristiti za zaobilaženje geografskog blokiranja ne čini automatski pružatelja usluge ni korisnika kršiteljem autorskih prava.

Što je sud zapravo odlučio

Spor je nastao jer se status autorskih prava na određena zaštićena djela razlikuje od jedne do druge zemlje EU-a, što znači da sadržaj koji je slobodno dostupan u jednoj državi članici može još uvijek biti zaštićen autorskim pravom u drugoj. Izdavači i nositelji prava koriste geografsko blokiranje, ograničavanje pristupa na temelju otkrivene lokacije korisnika, kako bi upravljali tim razlikama preko granica.

CJEU je ispitivao računa li se geografsko blokiranje i dalje kao pravno valjana zaštitna mjera ako se može zaobići pomoću VPN-a. Prema presudi, geografsko blokiranje zadržava svoj pravni značaj sve dok je implementirano kao učinkovita, najsuvremenija mjera u trenutku kada je uspostavljeno. Drugim riječima, izdavači ne moraju jamčiti da nitko nikada neće moći zaobići njihova ograničenja. Trebaju samo pokazati da su koristili razumno robusne, ažurne metode blokiranja.

Ključno je da se sud također izravno pozabavio pitanjem odgovornosti pružatelja VPN usluga i korisnika. Presuda utvrđuje da pružatelji VPN usluga nisu odgovorni za kršenje autorskih prava samo zato što njihova usluga nekome omogućuje zaobilaženje geografskog bloka. Odgovornost za održavanje učinkovitih teritorijalnih ograničenja leži na nositelju autorskih prava ili izdavaču, a ne na alatu koji je slučajno sposoban zaobići ih. Neki pravni analitičari primijetili su da je sud ostavio otvorenom užu mogućnost da bi pružatelj VPN usluga mogao snositi odgovornost ako je igrao aktivnu, izravnu ulogu u omogućavanju konkretnog kršenja, a ne samo nudio alat opće namjene za privatnost.

Zašto je ovaj slučaj važan izvan jednog spora

Ova presuda važna je znatno izvan konkretnih stranaka uključenih u spor. Geografsko blokiranje stalno se koristi diljem EU-a, ne samo za zaštićena pisana djela, već i za streaming platforme, sportske prijenose i drugi licencirani sadržaj koji izdavači distribuiraju različito po zemljama. Milijuni stanovnika EU-a već koriste VPN-ove iz razloga koji nemaju nikakve veze s piratstvom: zaštita podataka na javnom Wi-Fi-ju, čuvanje privatnosti pretraživanja od oglašivača ili jednostavno pristup uslugama tijekom putovanja.

Pristup suda također ima efekte koji se šire na to kako se ograničenja digitalnog pristupa tretiraju općenito u EU-u. Kako se vlade i platforme sve više oslanjaju na provjere temeljene na lokaciji ili identitetu, primjerice rastući mozaik zakona o provjeri dobi diljem svijeta koje regulatori provode kako bi ograničili pristup određenom online sadržaju, ova presuda nudi koristan pravni predložak: ograničenje se može smatrati valjanim i provedivim čak i ako ga odlučni, tehnološki potkovani korisnici zaobiđu, sve dok je temeljna mjera bila razumno učinkovita kada je primijenjena.

Što to znači za vas

Ako koristite VPN u EU-u, bilo za zaštitu privatnosti, osiguravanje veze na javnim mrežama ili povremeni pristup sadržaju dostupnom u drugoj zemlji, ova presuda ne mijenja vaš pravni položaj. VPN-ovi ostaju zakonita tehnologija u cijelom EU-u, a ova odluka dodatno učvršćuje da samo nudenje ili korištenje VPN-a sposobnog za zaobilaženje geografskih blokova nije, samo po sebi, kršenje autorskih prava.

Ipak, presuda je podsjetnik da samo geografsko blokiranje neće nestati. Izdavači i streaming servisi i dalje imaju pravo provoditi teritorijalna ograničenja, a odluka suda im zapravo daje veću pravnu sigurnost da to čine, jer više ne moraju dokazivati da je njihovo geografsko blokiranje nepobjedivo, samo da zadovoljava razuman, aktualni tehnički standard.

Ključni zaključci

  • VPN-ovi ostaju potpuno legalni alati prema pravu EU-a, čak i kada se koriste za zaobilaženje ograničenja geografskog blokiranja zaštićenog sadržaja.
  • Izdavači trebaju samo „najsuvremenije" geografsko blokiranje, a ne nepogrešiv sustav, da bi njihova teritorijalna ograničenja bila pravno priznata.
  • Pružatelji VPN usluga nisu automatski odgovorni za kršenje prava samo zato što njihova usluga omogućuje zaobilaženje, iako bi aktivna uloga u konkretnom kršenju ipak mogla stvoriti pravnu izloženost.
  • Očekujte da će geografsko blokiranje ostati uobičajena praksa u streaming industriji, izdavaštvu i drugom licenciranom digitalnom sadržaju u EU-u, jer ova presuda daje nositeljima prava veću pravnu sigurnost da ga nastave koristiti.

Za svakodnevne korisnike VPN-a praktični učinak je ohrabrenje, a ne ograničenje: vaše pravo na korištenje VPN-a u EU-u ostaje, čak i dok se pravna pravila oko geografski blokiranog sadržaja nastavljaju oblikovati.