Indija vodi tihu, ali značajnu raspravu sa samom sobom o tome tko zapravo kontrolira internet koji njezini građani koriste svaki dan. Nedavno detaljno izvješće časopisa Open Magazine, pod naslovom 'Suveren i poslužitelj', prati tu borbu na četiri fronta: ustavne sudske bitke, isključivanja interneta, dominantne strane tehnološke platforme i brzo razvijajuća regulacija umjetne inteligencije. Zajedno, te niti otkrivaju zemlju koja pokušava uspostaviti digitalni suverenitet dok njezino stanovništvo, aplikacije, pa čak i alati umjetne inteligencije ostaju duboko ovisni o tvrtkama i infrastrukturi koju ne kontrolira.

Ulozi nisu apstraktni. Indija je jedno od najvećih internetskih tržišta na svijetu, a odluke donesene u njezinim sudovima i ministarstvima imaju odjeka na stotine milijuna korisnika. Razumijevanje tog okruženja važno je za svakoga tko brine o digitalnoj slobodi u Indiji, bilo da tamo živite ili jednostavno koristite usluge izgrađene na indijskoj infrastrukturi.

Od Odjeljka 66A do ere isključivanja

Izvješće započinje pravnim orijentirom koji i dalje oblikuje indijsku internetsku politiku: Odjeljak 66A Zakona o informacijskoj tehnologiji, odredba koja se nekoć koristila za kriminalizaciju nejasnih kategorija 'uvredljivog' online govora prije nego što ju je Vrhovni sud Indije ukinuo zbog kršenja slobode izražavanja. Ta je presuda slavljena kao pobjeda za digitalna prava, ali izvješće tvrdi da temeljna napetost koju je otkrila, želja države da kontrolira online govor naspram prava građana na njega, zapravo nikada nije nestala.

Umjesto toga, ta se napetost ponovno pojavila u drugačijem obliku: isključivanjem interneta. Umjesto procesuiranja govora nakon činjenice, vlasti u različitim regijama sve više odlučuju potpuno prekinuti pristup tijekom nemira ili osjetljivih događaja. To je obrazac vidljiv i izvan Indije. Rusija se, primjerice, pomaknula prema nacionalnom sustavu 'bijele liste' koji određuje čemu građani uopće mogu pristupiti, što je pomak dokumentiran u članku Ruska internetska bijela lista: Zašto su VPN-ovi važniji nego ikad. Kada vlade blokiraju internet umjesto da raspravljaju o konkretnom sadržaju, učinak na obične korisnike, studente, mala poduzeća, novinare, često je širi i teže ga je osporiti na sudu nego jedan loš zakon.

Izvješće prikazuje neutralnost mreže kao tišeg rođaka te rasprave: načelo namijenjeno osiguravanju da davatelji internetskih usluga tretiraju sav promet jednako, bez davanja prednosti određenim aplikacijama, platformama ili sadržaju. Tamo gdje neutralnost mreže erodira, erodira i praktična sposobnost građanina da pristupi informacijama pod vlastitim uvjetima, čak i bez potpunog isključivanja.

Prepoznavanje lica i novi sloj nadzora

Osim govora i pristupa, izvješće ističe rastući sloj biometrijskog nadzora: sustave za prepoznavanje lica koje indijske vlasti usvajaju u svrhu provedbe zakona i javne sigurnosti. To nije predstavljeno kao jedna dramatična politika, već kao postupno širenje, kamere i sustavi za podudaranje raspoređeni dio po dio, često bez javne rasprave kakva je pratila ranije borbe poput slučaja Odjeljka 66A.

Zabrinutost koja se iznosi poznata je u krugovima za privatnost: kada biometrijska identifikacijska infrastruktura postoji u velikim razmjerima, sklona je širenju opsega tijekom vremena, a teško je dati smisleni pristanak ili se odjaviti. Za obične Indijce to znači da sve veći dio javnog života, prolazak kroz željezničku stanicu, prisustvovanje skupu, kretanje kroz grad, može biti zabilježen i uspoređen s bazom podataka bez njihovog izravnog znanja.

Strani AI modeli i pitanje suvereniteta podataka

Posljednja i možda najnaprednija nit izvješća odnosi se na umjetnu inteligenciju. Velik dio AI infrastrukture na koju se indijski građani i poduzeća sada oslanjaju, od chatbota do motora preporuka, izgrađen je i kontroliran od strane tvrtki sa sjedištem izvan Indije. To postavlja pitanje suvereniteta različito od tradicionalnih rasprava o cenzuri: ako su modeli koji oblikuju informacije, odluke o zapošljavanju ili financijske usluge obučeni i upravljani od strane stranih subjekata, koliko kontrole Indija zapravo zadržava nad vlastitim digitalnim okruženjem?

To je dio razloga zašto Indija sada razvija regulaciju specifičnu za AI, iako izvješće napominje da je taj napor još uvijek u nastajanju, a ne dovršen. Ključna napetost ista je ona koja se provlači kroz cijelo izvješće: vlada koja pokušava uspostaviti suverenitet nad digitalnim prostorom koji je, po dizajnu, izgrađen na globalno distribuiranoj infrastrukturi i platformama koje ne posjeduje.

Što to znači za vas

Ako živite u Indiji ili se oslanjate na indijske digitalne usluge, ovo izvješće podsjetnik je da digitalnu slobodu u Indiji ne određuje jedan zakon ili jedan sudski slučaj. Nju kontinuirano oblikuju preklapajuće odluke o govoru, pristupu, nadzoru i upravljanju umjetnom inteligencijom. Praktično, to znači:

  • Pristup internetu sam po sebi može postati varijabla, a ne konstanta, tijekom politički osjetljivih razdoblja.
  • Prikupljanje biometrijskih podataka tiho se širi i možda ne zahtijeva vaše aktivno sudjelovanje da bi utjecalo na vas.
  • AI alati koje svakodnevno koristite možda su podložni politikama stranih tvrtki, a ne indijskom zakonu, barem za sada.

Ništa od ovoga nije jedinstveno za Indiju. Zemlje od Rusije do Francuske suočavaju se sa sličnim pitanjima o tome tko kontrolira digitalnu infrastrukturu, kao što se vidi u incidentima poput navoda o probijanju francuske vladine aplikacije za razmjenu poruka Tchap, koji naglašavaju da čak i suverene, vladine platforme nose stvarni sigurnosni rizik.

Zaključci

Budite informirani o lokalnim uvjetima pristupa internetu, posebno ako putujete u regije ili vodite posao u regijama s poviješću isključivanja. Razumite koje biometrijske podatke vaša vlada ili poslodavac možda prikupljaju i postoje li mehanizmi za odjavu. Pročitajte politike privatnosti AI alata na koje se oslanjate i, gdje je moguće, dajte prednost uslugama koje su transparentne u pogledu rukovanja podacima i jurisdikcije. Digitalna sloboda u Indiji, kao što ovo izvješće jasno pokazuje, stalna je pregovaračka igra, a ne fiksni status, a informiranost je prvi korak prema zaštiti vašeg vlastitog mjesta unutar nje.