Iranski hakeri igraju dugoročnu igru

Nedavno izvješće koje je istaknuo The Greanville Post opisuje tiši, strpljiviji stil cyber napada nego što ga većina ljudi povezuje s državno sponzoriranim hakiranjem. Umjesto probijanja kroz vatrozide s očitim zlonamjernim softverom, iranski hakeri povezani s Islamskim revolucionarnim gardom (IRGC) navodno su proveli godine ugrađujući se u američke mreže, čekajući i promatrajući umjesto da najave svoju prisutnost.

Grupe navedene u izvješću, Cyber Av3ngers i Mint Sandstorm, opisane su kao stručnjaci za tehniku koju istraživači sigurnosti često nazivaju 'život na tuđem terenu'. Umjesto pisanja prilagođenog zlonamjernog koda koji bi antivirusni softver mogao označiti, ove grupe navodno se oslanjaju na legitimne, ugrađene administrativne alate za mrežu koji već postoje na sustavima koje ciljaju. Taj pristup čini njihovu aktivnost znatno teže razlikovljivom od normalnog IT posla, što je upravo i poanta.

Zašto je tišina prava prijetnja

Većina napada koji dospiju u naslove uključuje poruke o otkupnini, procurjele baze podataka ili javne zahtjeve za iznudom. Ti incidenti su disruptivni, ali su također vidljivi gotovo odmah. Obrazac opisan u ovom izvješću je drugačiji. Za cyber grupe povezane s IRGC-om kaže se da daju prednost ostajanju skrivenima, ponekad dulje vrijeme, kako bi mogle zadržati pristup, prikupljati informacije ili se pozicionirati za buduće djelovanje umjesto da uzrokuju trenutnu štetu.

To je važno jer su alati za otkrivanje izgrađeni oko prepoznavanja neobičnog ili zlonamjernog softvera znatno manje učinkoviti protiv uljeza koji koriste alate koji bi trebali biti tamo. Administrator sustava koji pokreće rutinsku dijagnostiku ili automatizirana skripta koja obavlja planirano održavanje mogu izgledati identično napadaču koji se kreće kroz mrežu ako je taj napadač naučio koristiti iste ugrađene alate. Odsutnost očitih crvenih zastavica sama je po sebi dio strategije.

Širi cyber sigurnosni svijet već je vidio koliko štete može proizaći iz infrastrukture koja ostaje neprimijećena predugo. Istraživanja kriminalnih hosting operacija, poput nedavne zapljene 800 poslužitelja u Nizozemskoj povezanih s bulletproof hosting operacijom, pokazuju kako napadači svih vrsta imaju koristi od infrastrukture koja se stapa s normalnim internetskim prometom. Bilo da je cilj financijska prijevara ili špijunaža na državnoj razini, temeljna lekcija je ista: tiho, strpljivo infiltriranje često je opasnije od glasnih, očitih napada.

Implikacije za privatnost za svakodnevne korisnike

Primamljivo je ovakva izvješća promatrati kao relevantna samo za vladine agencije ili velike korporacije. Ali implikacije za privatnost sežu dalje. Mreže koje su tiho kompromitirane dulje vrijeme mogu izložiti osobne podatke, internu komunikaciju i vjerodajnice računa dugo prije nego itko shvati da nešto nije u redu. Za razliku od brzog napada koji odmah pokreće obavijesti, spora, promišljena infiltracija može ostati neotkrivena dok napadači odlučuju što vrijedi uzeti.

To je dio razloga zašto velike povrede podataka, poput one koja je zahvatila otprilike 6 milijuna kupaca u povredi podataka Carnival Corporationa, često potječu od pristupa koji je postojao mnogo prije javnog otkrića. Razmak između početne kompromitacije i javne svijesti mjesto je gdje se stvarna šteta za privatnost obično akumulira, jer se osobni podaci mogu kopirati, prodati ili zlorabiti puno prije nego što su pogođeni pojedinci obaviješteni.

Što to znači za vas

Vi niste primarna meta IRGC cyber operacije, ali infrastruktura na koju se oslanjate, od komunalnih usluga do zdravstvenih ustanova i financijskih institucija, mogla bi biti. Kada se iranski hakeri ili slične državno povezane grupe uspješno ugrade u mrežu organizacije, osobni podaci koje ta organizacija drži o vama postaju dio izloženosti, čak i ako nikada ne stupite u izravnu interakciju s napadačima.

Praktična poruka nije panika, već prepoznavanje da su strpljenje i prikrivenost sada središnje značajke modernog hakiranja, a ne iznimke. Organizacije se sve više potiče da prate neobične obrasce korištenja legitimnih alata, a ne samo potpise zlonamjernog softvera. Za pojedince, taj pomak pojačava vrijednost pretpostavke da bi svaki račun ili usluga koju koristite mogli biti pogođeni povredom podataka koju nikada ne vidite dok ne postane javna.

Poruke za čitatelje

  • Pretpostavite da bi svaka organizacija koja drži vaše podatke, od zdravstva do putovanja i ugostiteljstva, mogla biti pogođena dugotrajnim, neotkrivenim mrežnim upadima, a ne samo očitim napadima.
  • Omogućite višefaktorsku autentifikaciju svugdje gdje je ponuđena, jer se ukradene vjerodajnice iz tihog napada često koriste puno prije otkrića.
  • Pratite aktivnost računa i kreditna izvješća periodično umjesto da čekate obavijest o povredi podataka, jer tihe infiltracije mogu prethoditi javnom otkriću mjesecima ili godinama.
  • Budite informirani o izvješćima o državno povezanim hakterskim grupama, jer razumijevanje njihovih metoda pomaže objasniti zašto neke povrede podataka trebaju toliko dugo da izađu na vidjelo.

Priča o iranskim hakerima koji tiho rade unutar američkih mreža podsjetnik je da su najopasniji upadi često oni koje nitko ne primijeti odmah. Ostati informiran o ovim obrascima i ozbiljno shvatiti osnovne mjere osobne sigurnosti jedan je od najučinkovitijih načina za ograničavanje posljedica kada tišina konačno pukne.