Vrhovni sud je zatražio od Centra da odgovori na peticiju kojom se osporava Zakon o digitalnoj zaštiti osobnih podataka (DPDP zakon). Novinari i aktivisti za transparentnost tvrde da bi pravila o privoli, teške kazne i izmjene Zakona o pravu na informiranje (RTI zakon) mogli otežati istraživački rad. Slučaj stavlja slobodu medija u vezi s indijskim DPDP zakonom u središte šire rasprave: može li zakon napisan da zaštiti osobne podatke istovremeno ostaviti manje prostora za izvještavanje o odgovornosti?

Ovaj se tekst drži onoga što je do sada objavljeno. Sud je zatražio odgovor vlade, a konačna presuda nije donesena.

Što zahtijeva osporavanje pred Vrhovnim sudom

Peticijom se osporava ustavnost DPDP zakona. Tražeći odgovor Centra, Vrhovni sud je poduzeo prvi proceduralni korak: vlada sada mora objasniti i braniti zakon. To nije presuda o meritumu.

Zabrinutosti koje ističu novinari i zagovornici transparentnosti dijele se na tri područja: pravila o privoli, visinu kazni i izmjene RTI zakona. Kritičari tvrde da bi zajedno mogli oslabiti sposobnost novinara i građana da nadziru one na vlasti. Pobornici peticije opisuju zakon kao onaj koji bi mogao potkopati i privatnost i slobodu medija, dva prava o kojima se obično raspravlja kao o saveznicima, a ne suparnicima.

Kako bi pravila o privoli i kazne mogle otežati istrage

Istraživačko novinarstvo često ovisi o rukovanju osobnim podacima o ljudima koji nikada ne bi pristali biti ispitani: dužnosnicima, rukovoditeljima ili drugima čije je ponašanje pod nadzorom. Okvir izgrađen oko privole može se neugodno slagati s tom stvarnošću. Ako novinar mora brinuti o tome je li obrada nečijih podataka bez dopuštenja zakonita, najsigurniji izbor može biti da uopće ne istražuje priču.

Kazne dodatno pojačavaju taj pritisak. Novinari i aktivisti upozoravaju da visoke novčane kazne mogu imati obeshrabrujući učinak, posebno na manje medije, slobodnjake i neovisne reportaže koji ne mogu podnijeti veliki pravni trošak. Redakcija ne mora izgubiti spor da bi bila pogođena. Rizik suočavanja s njim može biti dovoljan da ublaži priču ili je odloži.

To je srž zabrinutosti o slobodi medija u vezi s indijskim DPDP zakonom: šteta možda neće doći od dramatičnih zabrana, već od tihe autocenzure. Novinari koji se oslanjaju na dokumente, procurjele zapise i ljudske izvore mogli bi dvaput razmisliti prije objave.

Što izmjene RTI zakona znače za transparentnost

RTI zakon jedan je od glavnih alata koje indijski građani i novinari koriste za dobivanje informacija od javnih tijela. Aktivisti za transparentnost tvrde da bi izmjene uvedene kroz DPDP zakon mogle olakšati uskraćivanje informacija na temelju toga da su osobni podaci.

Zabrinutost je praktične prirode. Mnoge priče o odgovornosti počinju zahtjevom za zapisima o tome tko je dobio ugovor, tko je odobrio odluku ili tko je naveden u službenom spisu. Ako osobni podaci postanu šira osnova za odbijanje, ti bi zahtjevi mogli biti češće odbijeni, a papirnati trag o kojem istrage ovise mogao bi postati tanji.

Centar još nije dao svoj odgovor na sudu, pa tek treba vidjeti kako će se te odredbe braniti i tumačiti.

Što bi presuda mogla značiti za svakodnevnu privatnost

Primamljivo je ovo promatrati kao priču samo o redakcijama. Nije tako. Kvalitetno novinarstvo jedan je od glavnih načina na koji javnost saznaje kako se osobni podaci zloupotrebljavaju, bilo od strane kompanija ili države. Ako to novinarstvo postane teže, obični ljudi gube zaštitu.

Tu je i pitanje državne moći. Rasprave o zaštiti podataka u Indiji idu usporedno s drugim kretanjima u nadzoru i kontroli, uključujući indijski nadzor putem prepoznavanja lica, koji nema zakonskih ograničenja, i plan društvenih medija temeljen na Aadhaaru u Karnataki, za koji kritičari kažu da izaziva strahove od nadzora. Zakon o zaštiti podataka toliko je smislen koliko su smislena ograničenja koja nameće onima koji drže najviše podataka.

Što to znači za vas

Ako ste čitatelj ili korisnik interneta u Indiji, ishod bi mogao oblikovati koliko ćete naučiti o rukovanju vašim vlastitim informacijama. Ako ste novinar, istraživač ili aktivist, to bi moglo utjecati na to kako prikupljate, pohranjujete i objavljujete osobne podatke. Za sve ostale, slučaj je podsjetnik da zakon o privatnosti može zaštititi pojedince od kompanija, ali i promijeniti to tko smije postavljati pitanja moćnima.

Nekoliko koraka vrijedi razmotriti:

  • Pratite slučaj. Odgovor Centra i bilo koja kasnija ročišta razjasnit će kako vlada tumači odredbe o privoli i RTI-ju.
  • Preispitajte vlastite navike s podacima. Dijelite osobne podatke samo kada je potrebno i provjerite koju privolu dajete aplikacijama i uslugama.
  • Podržite zaštitne prakse za izvore. Novinari i organizacije civilnog društva mogu koristiti šifriranu komunikaciju i minimizirati osobne podatke koje drže.
  • Gledajte cjelovitu sliku. Zaštita podataka, nadzor i pristup informacijama povezani su, pa svaki zakon procijenite prema sva tri aspekta.

Nastavite pratiti raspravu o digitalnim pravima u Indiji

Obavijest Vrhovnog suda ne odlučuje hoće li zakon opstati, ali drži pitanje slobode medija u vezi s indijskim DPDP zakonom u javnom fokusu. Kako biste pratili širu raspravu o državnoj moći i digitalnim pravima, pročitajte naše izvještavanje o prepoznavanju lica bez zakonskih ograničenja u Indiji i prijedlogu društvenih medija temeljenom na Aadhaaru u Karnataki.