Europska unija kreće prema zakonski propisanoj 'početnoj dobi za društvene mreže', politici koju gura predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, a koja bi prisilila platforme da provjere koliko njihovi korisnici zapravo imaju godina prije nego što im odobre pristup. Uz dobni prag, EU razvija i namjensku aplikaciju za provjeru dobi te skup pravila 'sigurnosti prema dizajnu' u okviru Akta o digitalnim uslugama s ciljem suzbijanja ovisničkih značajki i takozvanih 'tamnih uzoraka' koji mlade korisnike drže prikovanima. Ciljevi zaštite djece lako su razumljivi. Mehanizmi njihove provedbe i kompromisi privatnosti povezani s provjerom dobi u EU-u daleko su složeniji.
Što prijedlog EU-a o početnoj dobi za društvene mreže zapravo zahtijeva
U svojoj srži, prijedlog bi postavio minimalnu dob ispod koje maloljetnici ne mogu otvoriti račune na društvenim mrežama bez nekog oblika provjerenog dokaza dobi. To zvuči jednostavno u priopćenju za medije, ali zahtijeva stvaran provedbeni mehanizam. Samostalno navedeni datumi rođenja, trenutačni standard na većini platformi, nikada nisu pouzdano spriječili pristup maloljetnih korisnika. Plan von der Leyen povezuje početnu dob s obvezujućim obvezama za same platforme: stroža odgovornost za način na koji su algoritmi dizajnirani, ograničenja manipulativnih trikova u sučelju i novi zahtjevi sigurnosti prema dizajnu nadograđeni na postojeći okvir Akta o digitalnim uslugama. U praksi, to znači da bi platforme koje posluju u EU-u morale dokazati da aktivno provjeravaju dob, a ne samo da je traže.
Kako bi aplikacija za provjeru dobi mogla funkcionirati i koje podatke prikuplja
Središnji dio provedbe trebala bi biti aplikacija za provjeru dobi pod pokroviteljstvom EU-a, alat koji bi korisnici mogli preuzeti kako bi dokazali da ispunjavaju dobni prag bez nužnog upisivanja datuma rođenja na svaku web stranicu koju posjete. Opći koncept, barem kako je javno opisan, jest omogućiti nekome da potvrdi odgovor 'da' ili 'ne', poput 'je li ovaj korisnik stariji od 16 ili 18 godina', umjesto da izravno preda skeniranu putovnicu ili osobnu iskazivu tvrtki društvenih medija. Takav okvir na papiru zvuči zaštitnički prema privatnosti, a dužnosnici EU-a snažno su se oslanjali na tu poruku.
No, aplikacija koja može jamčiti za nečiju dob na mnogim različitim platformama i dalje se najprije mora temeljiti na nekoj vrsti provjerenog identiteta ili vjerodajnice, bilo da se radi o nacionalnom digitalnom identitetu, bankovnom zapisu ili biometrijskoj provjeri koja se obavi jednom i ponovno koristi. Jednom kada ta infrastruktura postoji, postavlja se pitanje tko njome upravlja, tko od nje može zatražiti dokaz i što se bilježi svaki put kada se provjera dogodi. Upravo su to pitanja postavljena u neovisnoj analizi sličnih sustava: kao što je ustvrdio savjetnik EDRi-ja, tvrdnje da se provjera dobi može učiniti privatno neutralnom često ne stoje kada pogledate kako su sustavi zapravo implementirani i tko ima pristup temeljnim podacima.
Rizici za privatnost: širenje nadzora i rasprava o provjeri dobi
Temeljna napetost je ona koja se pojavljuje u gotovo svakoj raspravi o provjeri dobi diljem svijeta: sustav osmišljen za odgovor na usko pitanje, je li ovaj korisnik dovoljno star, može se tiho razviti u širi identifikacijski i praćeni sloj. Ako se aplikacija koristi za potvrdu dobi na društvenim mrežama, postoji malo tehničkih razloga zašto se kasnije ne bi mogla tražiti za druge usluge, stvarajući obrazac zabilježenih događaja provjere povezanih s jednom vjerodajnicom. Čak i uz snažne kriptografske zaštite, postojanje obvezne kontrolne točke provjere mijenja odnos između korisnika i platformi, te između korisnika i države.
To se ne događa izolirano. EU je već pokazao spremnost za provedbom širokih, nadzornim alatima bliskih mjera u ime zaštite maloljetnika. Nedavni potez oživljavanja Chat Control 1.0 na iznenadnom glasovanju u srpnju slijedi sličan obrazac: opravdanje zaštite djece povezano s mehanizmom koji ima mnogo šire implikacije nadzora. Zagovornici privatnosti s pravom pitaju hoće li početna dob za društvene mreže i njezina aplikacija za provjeru ostati usko ograničeni ili predstavljaju još jedno širenje apetita EU-a za nadzor svakodnevnih internetskih aktivnosti povezan s identitetom.
Što to znači za vas
Ako ste roditelj u EU, prijedlog bi doista mogao smanjiti izloženost vašeg djeteta ovisničkom dizajnu i neprikladnom sadržaju, pod pretpostavkom da se platforme pridržavaju smisleno, a ne samo formalno. Ako ste tinejdžer ili mlada odrasla osoba, očekujte poteškoće: više provjera identiteta, više koraka provjere računa i manje anonimnog pristupa glavnim platformama. Ako ste jednostavno korisnik svih dobi koji brine o privatnosti, uvođenje aplikacije za provjeru dobi povezane s vladom vrijedno je pažljivog praćenja, jer vjerodajnice i infrastruktura izgrađena za zaštitu djece rijetko ostaju ograničeni na tu jednu svrhu nakon što jednom postoje.
Ključni zaključci
- Plan EU-a o početnoj dobi za društvene mreže povezuje minimalni dobni prag s novim pravilima odgovornosti platformi prema Aktu o digitalnim uslugama.
- Aplikacija EU-a za provjeru dobi ključna je za provedbu, no njezina jamstva privatnosti u potpunosti ovise o detaljima implementacije koji još nisu u potpunosti utvrđeni.
- Neovisni istraživači privatnosti već su osporili tvrdnje da sustavi za provjeru dobi mogu biti potpuno zaštitnički prema privatnosti.
- Ovaj se prijedlog uklapa u širi trend EU-a da politike zaštite djece nose značajne implikacije nadzora, stoga je ključno pratiti kako se pravila o rukovanju podacima aplikacije razvijaju prije nego što postanu obvezna.
